Tito krvnik | Requiem za predsjednika  | Siromašni predsjednik |  Ante Gotovina | Bruno Bušić | Zvonko Bušić 

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | HOUS forum | Hrvatski Hämling u Švicarskoj | Hrvatska ljevica | Licemjerna EU politika | Tito krvnik | Miroslav Međimorec | Memorandum dr. Š. Š. Ćorića   
 
    5. konvencija    HOUS - Hrvatski ognjištari u Švicarskoj

     HKZ u Švicarskoj
 

     HSK - Hrvatski svjetski kongres
 

Odgovor Hrvatskog svjetskog kongresa CH/FL i Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

Nekoliko primjera neistinitosti tvrdnja

Naš odgovor na verbalni napadaj gospodina Marijana Jakopovića (Baden, Švicarska) od 12.01.07. stiže nakon tri mjeseca. Društvene aktivnosti u našim udrugama odnose nam i ono malo slobodnog vremena kojeg imamo, stoga je odgovor klevetniku bio pri dnu liste prioriteta. Gospodin Jakopović koristi svaku priliku i svako sredstvo javnog oglašavanja da se nabaci blatom na Hrvatsku kulturnu zajednicu, Hrvatski svjetski kongres i u njima aktivne ljude, pa je bilo samo pitanje vremena kada će u tu svrhu zlorabiti i Glas koncila.

Iako dobro poznajemo gospodina Jakopovića, ne možemo se načuditi koliko zloće može biti u samo jednom čovjeku, i to u čovjeku koji navodno savladava kršćansku terminologiju i redovito čita Glas koncila. Polazimo od toga da su mu onda poznata osnovna kršćanska učenja, da je čuo za 10 Božjih zapovjedi i sedam glavnih poroka koji vode u smrtni grijeh, te da bi trebao znati da će za laži biti kad-tad odgovarajuće nagrađen.

Da gospodin Jakopović skrupulozno laže dokazati ćemo samo na nekoliko primjera. Gospođa Franjica Kos je već 40 godina aktivna suradnica Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, 15 godina je predsjednica Misijskog vjeća u Joni, dugogodišnja članica Hrvatske kulturne zajednice i članica Hrvatskog svjetskog kongresa za CH/FL od samoga nastanka udruge. Gospođa Dunja Gaupp je od dolaska u Švicarsku 1973. članica Hrvatske kulturne zajednice, od 1991. humanitarno aktivna u Švicarskoj, članica Bedema ljubavi 1991. u Zagrebu i članica Hrvatskog svjetskog kongresa za CH/FL. Za naš društveni i humanitarni rad dobile smo nebrojene zahvale i priznanja, na koje smo ponosne i koje nas motiviraju za daljnji rad.

Na kraju svoga pisma on nam podmeće da ne poštujemo pokojnog predsjednika Tuđmana, i kao protuprimjer navodi gospodina Nuića i njegov članak u švicarskim novinama NZZ. Uistinu, vrijedno je spomenuti što je napisao gospodin Nuić, a što je gospodina Jakopovića tako fasciniralo. Povodom polemike treba li se zračna luka Zagreb nazvati imenom Franje Tuđmana, gospodin Nuić kritizira izvjestitelja tih novina zato što se bavi, citat: „... trenutačnom hrvatskom tričarijom, da li uopće i gdje u Zagrebu treba postaviti spomenik u čast prvog predsjednika Hrvatske“. Za gospodu Nuića i Jakopovića je pitanje postavljanja spomenika prvom hrvatskom predsjedniku „tričarija“, a ne smeta ih ni to što najljepši zagrebački trg još uvijek nosi ime najvećeg zločinca u hrvatskoj povijesti. Za nas je to pitanje nacionalne svijesti, ponosa i morala!

Protivno tvrdnjama g. Jakopovića, naše dvije udruge uvijek reagiraju na neopravdane i tendeciozno napisane članke švicarskih novinara protiv Hrvatske. I osobno, kao pojedinci, reagirali smo više puta, pa će naše reakcije zainteresirani čitatelj lako naći na internetu.
Sve navedeno je gospodinu Jakopoviću dobro poznato, dakle on svjesno i namjerno laže, kleveće i intrigira.

Vjera, nada i ljubav ono su što nas motivira za daljnji rad u našim udrugama, usprkos svih podmetanja „skrivenih snaga u Švicarskoj“, za koje će se, čvrsto vjerujemo, pobrinuti Svevišnji.

Hrvatski svjetski kongres CH/FL,
Franjica Kos, glavna tajnica

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
Dunja Gaupp, dopredsjednica
 

*****

Odgovor Hrvatskog svjetskog kongresa CH/FL i Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

"Skrivene snage" i iseljeništvo (2)

Poštovani gospodine Miklenić

U Glasu koncila br. 44 od 29. listopada 2006. godine objavili ste članak gospodina Mate Sušca iz Fribourga pod naslovom „Skrivene snage i iseljeništvo“. Kako tekstopisac direktno proziva naše dvije udruge, molimo Vas da objavite naš odgovor.

Naslov je, moramo priznati, dobro izabran, što i ne čudi kada znamo da se iza njega kriju upravo same te „skrivene snage“ koje u iseljeništvu od nastanka slobodne Hrvatske do današnjeg dana bez prestanka i uporno šire neistine o udrugama i ljudima koje/koji Hrvatsku u inozemstvu ne žele prekomjerno kritizirati niti onda kada za to ima razloga. To je ona granica tolerancije o kojoj je govorio tadašnji veleposlanik u Švicarskoj, a koju su „skrivene snage“ sasvim svjesno i namjerno prelazile.

Prije nastanka slobodne Hrvatske nije bilo puno hrvatskih udruga u Švicarskoj, a samo je Hrvatska kulturna zejednica imala svoje glasilo - Društvene obavijesti. (Glasilo MOVIS, Hrvatskih katoličkih misija tu ne ubrajamo.) Ime i glasilo bili su ono što je „skrivenim snagama“ trebalo. Pod plaštem hrvatskog imena udarati na državno vodstvo Hrvatske davalo je kredibilitet kritičarima za koje je pokojni predsjednik Tuđmana bio graditelj Potemkinovih sela, a HDZ zločinačka organizacija. Kada se onda pojavio i Hrvatski svjetski kongres sa svojom idejom ujedinjenja Hrvata širom svijeta, „skrivene snage“ su ga odmah procijenile potencijalnom opasnošću pa ga je trebalo srušiti već na prvom koraku. Agiralo se čak i protiv sakupljanja potpisa za ukidanje viza Hrvatima u Švicarskoj, jedne od prvih uspješnih akcija Hrvatskog svjetskog kongresa.

Nezadovoljno članstvo Hrvatske kulturne zajednice biralo je na Saboru 1999. godine nove ljude u svoja upravna tijela. S demokratski donesenom odlukom birača, staro se vodstvo nije moglo pomiriti, pa su sabor proglasili nelegalnim, odbili se razdužiti, vratiti imovinu, pismohranu i novce, čime su isprovocirali svoje isključenje iz članstva.

To je bio trenutak u kojem su „skrivene snage“ izgubile živce i razotkrile svoja lica, pa su njihova imena i prezimena danas poznata. Podigli su tužbu protiv udruge, parnica se vodila više od pet godina i dva puta bila pred Vrhovnim sudom Švicarske, koji je dva puta donio presudu u korist Hrvatske kulturne zajednice. Značilo je to totalan poraz „skrivenih snaga“ na svim poljima! Hrvatski svjetski kongres nisu uspjele srušiti, Hrvatsku kulturnu zajednicu nisu uspjele zadržati pod svojom kontrolom, niti su je dugogodišnjim sudskim postupkom uspjele financijski slomiti, a za sudske i odvjetničke troškove morali su izbrojiti više od 100 tisuća švicarskih franaka, pa se postavlja pitanje: Tko je to financirao?

Hrvatska kulturna zajednica je 2001. godine saborskom odlukom pristupila Hrvatskom svjetskom kongresu. Otada naše dvije udruge prijateljski surađuju, što je najbolji dokaz da i danas vrijedi narodna izreka „kad čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna“. Unutar naših udruga više nema „skrivenih snaga“, ali su one još uvijek aktivne, o čemu svjedoči i pismo gospodina Sušca.

Hrvatski svjetski kongres CH/FL
Franjica Kos, glavna tajnica   

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
Dunja Gaupp, dopredsjednica

            

    Klevetnik na djelu
 

Glas koncila br. 1, 2007.

"Skrivene snage" i iseljeništvo (3)

 Marijan Jakopović, Baden


Kao aktivni sudionik hrvatskih okupljanja u sedamdesetim, osamdesetim i devedesetim godinama u Švicarskoj želio bih se osvrnuti na dopis u GK od 3. prosinca 2006. pod naslovom "'Skrivene snage' i iseljeništvo" koji potpisuju gđe Franjica Kos i Dunja Gaupp.
Gospođe su u svojim partizanskim školama, očito, dobro svladale onaj ideološki obrazac kojim su se njihovi mentori uspješno služili pedesetak godina, po kojemu najveću moć posjeduje onaj tko može promijeniti prošlost. Prema toj konstrukciji, Hrvatska uopće nije bila ugrožena kao članica Jugoslavije niti u vrijeme raspada jugoslavenske države, tj. u vrijeme Domovinskog rata, naprosto zbog toga što su te gospođe tada šutjele. Isti je slučaj i s Franjom Tuđmanom. Tek je 1999. nastala opasnost po Franju Tuđmana i hrvatsku državu, onda kad su se te gospođe probudile iz jugosna i, uz strašne opasnosti po život, tako da ih je morao štititi švicarski sud, stupile na scenu spašavanja Republike Hrvatske. To je taj ideološki diskurs u kojem činjenice uopće ne igraju ulogu.

Koliko poštovanje kod tih dviju udruga i njihovih gospođa uživa pokojni predsjednik Tuđman, najbolje nam pokazuje sljedeći podatak. U jednom članku o traženju mjesta za trg pokojnom predsjedniku Tuđmanu u Zagrebu, dopisnik Neue Zürcher Zeitunga iz Zagreba prenosi srpsko mišljenje o Tuđmanu kao "ratnom zločincu". Nisam pročitao reakciju niti jedne gore spomenute gospođe niti njihovih udruga. Odgovrio je jedino jedan Hrvat - Tihomir Nuić.
 na kraju, vidljivim snagama nije dovoljno što su dosad razorile, pa su počele rovariti i po Glasu Koncila od kojega su do 1999. bježale kao vrag od tamjana. Sretno iseljeništvo kojega su poštedjele svoje prisutnosti!

 

*****

Glas koncila, br. 44, 2006.

Skrivene snage i iseljeništvo

Mate Sušec, Fribourg

Odlomak:

... Očito je da je predsjednik Tuđman isključivo vjerovao onima koji su bili uz njega, a dvojio je u demokratsku zrelost iseljenika i njihovo valjano organiziranje. U Švicarskoj smo, primjerice, na jednom skupu bili obaviješteni da se osniva krovna organizacija Hrvatski Svjetski Kongres (HSK), ali nitko od nazočnih nije mogao više utjecati ni na statute ni na programatski rad te organizacije.

Hrvatska je diplomacija stala iza te i takve organizacije i ulagala je veliki trud da je nametne Hrvatima kao interes državne politike. "Hrv. Veleposlanstvo nastoji gajiti podjednake odnose sa svim hrvatskim udrugama u CH u svrhu što bolje povezanosti i sloge. Ipak postoji jedna granica tolerancije: To je interes naše države i tu nema popuštanja. Naravno da Hrv. Veleposlanstvo najbolje može procijeniti domet te tolerancije". Ovo je citat iz zapisnika 2. konvencije HSK-a u Švicarskoj 13.5.1995.

Posljedice ovoga govora tadašnjeg hrvatskog veleposlanika iskusili smo nešto kasnije, kad su "državotvorni elementi" odlučili srušiti Hrvatsku kulturnu zajednicu, jedinu građansku nadregionalnu udrugu u Švicarskoj, koju danas posjeduje čašica hrvatskih neofita. ...