REZOLUCIJA
HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA

Na svom zasjedanju održanom u gradu Zagrebu 5., 6.,i 7. ožujka 2007. Hrvatski svjetski kongres, krovna organizacija  koja predstavlja Hrvate koji prebivaju  izvan Republike Hrvatske na svih pet kontinenata, donio je sljedeću Rezoluciju:

1. Hrvatski svjetski kongres sa zabrinutošću prati bolnu i štetnu činjenicu zanemarivanja Hrvata koji žive izvan granica Republike Hrvatske. U državnoj politici, u sredstvima javnoga priopćavanja, u kulturnom, političkom i gospodarskom životu, taj dio hrvatskoga naroda- koji je po brojčanosti skoro izjednačen s brojem  Hrvata u Republici Hrvatskoj, danas ne nalazi  u vlastitoj zemlji svoj legitimni  prostor djelovanja na osnovama jednakopravnosti. Država je ta koja treba brinuti o ravnopravnosti i o poticajnim mjerama koje će Hrvatima i njihovim potomcima u drugim državama omogućiti bilo povratak u Hrvatsku, bilo sudjelovanje u razvoju i boljitku prilika u zemlji koja je neosporivo njihova i koju smatraju svojom.

2. S velikom zabrinutošću dolazimo do zaključa da su opravdane pritužbe   Hrvata izvan Domovine o tome kako se godine 2000. prekinuo iskren i djelotvoran odnos Republike Hrvatske s Hrvatima u dijaspori i u Bosni Hercegovini, a da se taj odnos nije ponovno uspostavio godine 2004. Naglašavamo u vezi s time  da sve države članice Europske unije, NATO-a i drugih asocijacija razvijaju snažne veze  sa svojim zajednicama i pojedincima diljem svijeta.

3. Na osnovi istine i rada za demokratsku budućnost zemlje, podržavamo prijedloge o „lustraciji“, odnosno o odstranjenju iz državnih ustanova (Izvršne, Zakonodavne i Sudbene vlasti) bivših članova represivnih tijela jugoslavenskog  sustava, posebice KOS-a, UDBA-e i sličnih ustanova strahovlade i kršenja ljudskih prava u razdoblju 1945.-1990.

4. Hrvatski svjetski kongres odlučio je još jednom  ponuditi Vladi Republike Hrvatske – a ovom prilikom tu ponudu ponavlja i javno -  suradnju  iskusnih stručnjaka i javnih radnika, kako bi se žurno osmislila i počela provoditi djelotvorna politika i primjenjiva normativa u korist povezivanja domovinske Hrvatske s Hrvatima izvan granica Republike Hrvatske. Pri donošenju te  normative treba uzeti u obzir na   prvom mjestu  ustavnu obavezu koju Republika Hrvatska ima prema izvangraničnom dijelu hrvatskoga naroda, a zatim je nužno  postupiti sa željom da se istinski  zadovolji konkretnim potrebama i probitku matične države kao i Hrvata izvan nje. S toga je potrebno donijeti Zakon koji će uključiti  poticajne mjere za povratak Hrvata u svoju, odnosno obiteljsku Domovinu.

5. Već od sada, zakonom treba odrediti smanjenje pristojbi za primanje Hrvata u hrvatsko državljanstvo te za izdavanje putovnica članovima brojnih obitelji i osobama hrvatske narodnosti u  državama niskih osobnih prihoda. Također,  uočava se potreba državnog sufinanciranja stručnih programa i gospodarskih projekata iseljenika i povratnika. Tim istim Zakonom osiguralo bi se stipendiranje mladih iseljenika ili povratnika u školama i sveučilištima RH, a isto tako i  potpora hrvatskim redovitim ili izvanrednim publikacijama izvan Republike Hrvatske te radio i TV emisijama, kao i kulturno-umjetničkim društvima koji promiču manifestacije hrvatske umjetnosti.

6. Hrvatski svjetski kongres na ovom  zasjedanju svojom Odlukom pruža punu potporu zastupanosti Hrvata koji prebivaju izvan granica Republike Hrvatske u Hrvatskome saboru. Broj sabornika predstavnika Hrvata s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, u Hrvatskom Saboru, morao bi biti povećan barem na onu istu razinu koja je postojala do 1999./2000., godine  kad je pregaženo jedno od važnih stečenih prava te velike  hrvatske populacije.

7. Hrvatski svjetski kongres utvrdio je da su iseljenici na svim kontinentima uvjereni da u Državi nema danas jedne svestrano osposobljene ustanove koja bi se bavila rješavanjem njihovog položaja, rješavanjem njihovih problema i koja bi doprinosila stvarnom njihovom povezivanju s matičnom zemljom. Stoga se nameće potreba stvaranja jednog ministarstva ili barem Državnoga ureda za iseljeništvo i hrvatske manjine, koje će u svom sastavu na odgovornim pozicijama imati također i Hrvate iz inozemstva.

8. Hrvatski svjetski  kongres  na osnovi svjedočanstava i javnih dokumenata, zaključuje da je položaj konstitutivnog i suverenog Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini-, i to dobrim dijelom zbog stavova Vlade Republike Hrvatske u razdoblju 2000./2004.,pretvorio se u trajnu povredu ljudskih, kulturnih i nacionalnih prava. Posljednje tri godine Hrvatima u BiH nisu donijele neku značajniju i stvarnu podršku od strane Republike Hrvatske, iako se opažaju neki pozitivni pomaci. Stoga zahtijevamo da se Hrvatima u BiH pruži svestrana diplomatska, kulturološka, financijska i razvojna podrška kako bi na svojim područjima i na cijelom području susjedne Republike, ostvarili prava koja su im sada ograničena ili uskraćena. Po uspješnom uzoru drugih zemlja Republika Hrvatska treba osnovati Državni ured ili visoko Povjerenstvo za odnose Republike Hrvatske s Hrvatima Bosne i Hercegovine. Položaj Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine je dramatičan, a u Republici Srpskoj, uz pasivnost  Republike Hrvatske pretvorio se u zbroj ljudskih tragedija. Prema tome, Hrvatska je dužna utrostručiti svoj trud za povratak i ostanak Hrvata u svojim domovima, jačanje njihovog  povjerenja u svoju europsku budućnost, povratak pouzdanja u ustanove Republike Hrvatske i  njenog pridržavanja vlastitoga Ustava.

9. Hrvatski svjetski kongres pomno prati politička i društvena gibanja u Domovini, ali ostaje i dalje  izvanstranačkom institucijom otvorenom svim Hrvatima izvan Republike Hrvatske. U sadašnjem razdoblju pred parlamentarnim izborima koji će se održati pod kraj 2007. godine, Hrvatski svjetski kongres prati također stavove stranaka i pojedinaca koji na izbornoj pozornici nude građanima svoje prijedloge i svoja obećanja. Hrvatski svjetski kongres spreman je pružati  savjet svakome u vezi svog specifičnog polja rada, a izražava  već sada svoju nadu, da će pobijediti na izborima ona stranka i oni kandidati  koji će izraziti svoju spremnost za  konstruktivno razmatranje i primjenu  ovog pravednog, nužnog i ostvarivog prijedloga.