Zlim hrvatskim jezicima na znanje

Od osnivanja Hrvatskog svjetskog kongresa, nekolicina zlih hrvatskih jezika u Švicarskoj s velikom upornošću difamiraju udrugu šireći neistine i optužujući vodstvo HSK za navodnu pronevjeru više miliona Franaka koje je navodno darivala gospođa Erika Hautman iz Liechtensteina.
Novinarka Željka Lešić razgovarala je svojevremeno s gospođom Hautman i postavila joj pitanje o iznosu njenih donacija za Hrvatsku. Ukupna donacija te velikodušne i dobronamjerne dame iznosila je 400'000 Franaka za nekoliko humanitarnih projekata. Donatorica je novac osobno uplatila direktno na račun konkretnog projekta u Hrvatskoj, a ne na račun Hrvatskog svjetskog kongresa.

Dunja Gaupp, glavna rizničarka HSK CH/FL


ZA DOM I SVIJET GOVORI ERIKA HAUTMAN, VELIKA NJEMACKA DOBROTVORKA

Gospođo Hautman, možete li nam se ukratko predstaviti?
Predstaviti sebe kao „dobročiniteljicu“ nije zapravo u skladu s mojim shvaćanjima pružanja pomoći u dobrotvorne svrhe, pogotovo što ne zastupam neku organizaciju kojoj je svrha dijeliti novčane donacije, već ono što imam jednostavno dijelim s ljudima u nevolji! No, s obzirom na predstojeći blagdan Božića rado ću dopustiti uvid u moje motive i splet takozvanih „slucajnosti“ u svezi s tim. Neka to bude svojevrsna radosna vijest za ohrabrenje, nadu i motivaciju u ovim teškim vremenima.

Kako to da jedna Njemica toliko pomaže Hrvatima?
Čovjek poput mene, koji je iskusio i radosti i boli života - kao dijete u Drugom svjetskom ratu, kasnije bolest i teške udarce sudbine s preranim gubitkom svih ljudi koji su mi bili dragi i mili - ili će rezignirati i postati negativan, ili pak s Božjom pomoći postici određeni senzibilitet za brige i potrebe svojih bližnjih. Danas se često kaže da je dobrotvorni rad nadomjestak za religiozno. Moj motiv je čisto kršćanske prirode.

Od kada datira ta Vaša djelatnost?
Počelo je još tijekom rata u siječnju 1993. - na odjelu njege u jednoj švicarskoj bolnici. Zbog teške operacije završila sam u krajnje lošem stanju (posljedice jednog alergijskog poremećaja) umjesto na specijalističkom na općem odjelu (koje li slučajnost!) gdje mi je jedan ljubazan i brižan njegovatelj sa sunčanim osmijehom pomogao da ponovo stanem na noge. Njegovo ime je Vinko Sabljo - i to zacijelo nije nikakva „slučajnost“ - Vinko je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice u Buchsu u Švicarskoj. Otada je on kod mene uvijek nailazio na otvorena vrata kad se radilo o važnim pitanjima za njegovu domovinu, a ovog je ljeta zbog dobrotvorne akcije za Vukovar došlo do jednog značajnijeg angažmana u Hrvatskoj.
Naočigled razornih posljedica ovog rata po vaše ljude, u materijalnom i duhovnom smislu, valja im pružiti primjer kako bi se suprotstavili silama zla. Ništa ne bi bilo besmislenije od odgovora na prošlost u duhu nepomirljivosti, ma kako to može biti bolno za pojedinca. Bio bi to svojevrsni zamašnjak novog rata.
Vjerojatno 1988. godine, ne tako davno prije rata, bila sam šest tjedana u posjetu kod prijateljice u Opatiji. Stara dama nosila je u srcu traume od teških udara sudbine u 2. svjetskom ratu koji je proživjela u Zagrebu. Tom prigodom suočila sam se s napetim odnosima u bivšoj Jugoslaviji!

Što Vam se sviđa u Hrvatskoj? Preko koga ste ju upoznali?
Hrvatska spada u moja prva inozemna putovanja. Već 1958. posjetila sam Jadran, a sljedećih godina naučila sam cijeniti divnu jadransku obalu sa svim privilegijama koje ona pruža, a to su i sunca željni turisti od Istre do Dubrovnika.
Da stvar malo začinimo humorom: Moja prva ljubav prema Hrvatskoj seže unatrag do 1956. godine, u liku lijepog mladića iz Zagreba, koji je bio u posjetu Muenchenu, i kad nas je povezala „ljubav na prvi pogled“. U tom jednom tjednu trebala se odlučiti naša sudbina a sve je ovisilo i onda o tom nesretnom novcu! Kako bi on rado ostao kod mene da nam se posrećio dobitak na lotu. No, fortuna nam nije bila naklonjena i to je zauvijek ostao lijep san!
No, govorit ću o stvarnosti. Vraćam se na svoje poznanstvu s Vinkom Sabljom u Švicarskoj. On mi je uputio apel za humanitarnu pomoč i istodobno me pozvao ne samo da duboko posegnem u džep, već da dođem osobno kako bih se na licu mjesta upoznala s posljedicama ratnih razaranja i osobno vidjela ruševinu koju treba pretvoriti u Dom invalida Domovinskog rata, utočište teških stradalnika u ovom podrućje, ali i ljudi koji se na zadivljujući način zalažu za obnovu unatoć svojim teškim ranama.
„Istina je optočena trnovom krunom. Ljubav je njen cvijet, a milosrđe plod“! Divna definicija iz dnevnika poljske časne sestre Faustine o objavi božanskog milosrđa kao pribježištu od krivnje i tjeskobe za spašenje duše!
Zahvaljujući divnim vlastitim iskustvima u svezi s tim - u tjelesnim i duševnim potrebama - vidim sebe tek kao maleno sredstvo svevišnje providnosti! U zadnje vrijeme često razabirem znakove Božje providnosti, a to se ne može usporediti ili zamijeniti s ičim materijalnim. Zasigurno nije bila slučajnost koja me je dovela do vašeg svetišta u Mariji Bistrici upravo u vrijeme kad se pripremao Papin pohod Hrvatskoj i proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca.
Čini mi se da mnoga događanja koje obično prihvaćamo kao 'slučajnost' treba shvatiti kao da ih 'sam dragi Bog režira, ali pritom želi ostati anoniman.'
Posebno mi je važno na ovom mjestu sa zahvalnošću spomenuti koliko me je duboko dirnuo srdačan doček u Mariji Bistrici i osobni poziv mons. Cindorija da se pridružim slavlju povodom Papina dolaska. Bio je nezaboravan doživljaj sudjelovati u tako velikom vjerskom i Božjem zajedništvu, koji mi je na poseban način podario mnogo snage i životne radosti.
Ove sam godine u dva navrata posjetila Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te sam stekla izuzetno povoljne dojmove o zemlji i ljudima. Moji kontakti s predstavnicima vlasti i Crkve, kao i moji privatni kontakti prelazili su granice uljudne i prijazne komunikacije - svugdje sam primana i više nego srdačno. Srdačna gostoljubivost i lijepi izrazi pažnje (uključujući slasne delikatese hrvatskih specijaliteta domaće kuhinje), spontana uslužnost i nesebična spremnost hrvatskih ljudi na pružanje pomoći uvelike su olakšali moj boravak u Hrvatskoj, koji je bio opterećen dubokim i teškim utiscima, što je bio dodatni motiv za moj daljnji angažman.
Tako sam upoznala i srce zemlje a ne samo jadransku obalu, posebice područja stradala u ratu. Prvi put sam posjetila gradove Zagreb, Vukovar, Dubrovnik, Mostar i Međugorje. Poželjela sam vidjeti i Sarajevo da bih stekla cjelokupan dojam. Snažno su me se dojmila kulturna dobra, ljepota krajolika, ali, naravno, i tragovi ratnog razaranja. Mnogo je ruševina obraslo travom, a ljudsku patnju morat će izlijećiti vrijeme.

Financijski ste podupirali različite projekte u Hrvatskoj i BiH. Biste li nam odali neki iznos?
O tome su mediji više puta izvještavali, tako da više nije ostalo ništa sto bi se moglo odati ili zatajiti. Spletom čudnih okolnosti bila sam ponukana na prodaju svoje kuće, i to upravo u vrijeme kad sam krenula na ovo putovanje. Kako sam posvuda vidjela potrebu da se raznim inicijativama pomogne čovjek u nevolji, bila sam u poziciji da u mjestima koje sam posjetila pružim djelatnu pomoć sekularnim i crkvenim institucijama i projektima, tamo gdje se moglo što većem broju ljudi omogućiti izlječenje tijela i duše.

Jesu li Vaši humanitarni projekti u ovim krajevima završeni?
Ja ne pomažem po nekom unaprijed zadanom planu. Kao što rekoh, crpim vlastita sredstva i ona su stoga ograničena. Dijelim spontano ono čime upravo raspolažem. A toliko je na svijetu onih o kojima se na neki način brinem!

Posjetili ste i Vukovar. Kako ste se pri tome osjećali?
Naravno, probudila su se sva sjećanja na jezive doživljaje iz vlastite prošlosti, te sam iskreno suosjećala s tamošnjim ljudima. Nad največim dijelom ruševina izrasla je trava, no za par godina stajat će tu kuće. Međutim, največi su dojam ostavili svježe ekshumirani leševi iz masovnih grobnica koje sam vidjela na dan mog posjeta, kao i supruge i majke koje su čekale identifikaciju svojih dragih pokojnika.

Iznos pomoći za Vukovar?
Budući mi projekt Doma invalida zaista vrlo leži na srcu, uslijed Vinkova osobnog angažmana, sklona sam ovdje navesti i neke brojke. Od cjelokupne pomoći vrijedne 400.000 DEM, raspoređene na mnogobrojne projekte, Vukovar je dobio 180.000 DEM. Ali nama su pokraj velike pomoći Ministarstva obnove još uvijek hitno potrebni prilozi da ne ugrozimo projekt.
Stoga radije govorim o velikim i malim kapima darivanja. Kap ima svojstvo da se povezuje i sjedinjuje s drugim kapima u more - more ljubavi... Ako svaki čitatelj ovih redaka doprinese samo jednu marku, samo jednu kunu ovom našem projektu „Sve za Vukovar“, bit ću mu od srca zahvalna.
Uz božićnu poruku anđela: „Mir na zemlji svim ljudima dobre volje“ želim svim građanima vaše velike, lijepe i sunčane zemlje sretne i blagoslovljene božićne blagdane.

razgovarala Željka Lešić
Prijevod s njemaškog jezika Z. Sesar i M. Risek